07. srpnja 2020.
Diplomska izložba Glorije Arapović, Lucije Granić i Erike Močibob predstavlja proširenu verziju izložbe nazvane „Odakle dolazimo? Što smo? Kamo idemo?“ koje su autorice sa svojim kolegama Ivonom Habijanec, Lorom Prodanović i Ivanom Botičkim predstavili prošle godine u Gradskoj galeriji Lovran i ove godine na području Kampusa. Referenca na naziv Gauguinove slike naslikane 1897. ovdje je posuđena kako bi simbolično naznačila dilemu mladih ljudi koji tek trebaju zakoračiti na svoj umjetnički i profesionalni put. Svaki od autora pojedinačno ogleda se u svom radu, bilo doslovno ili na nekoj većoj, duhovnoj razini. Završni ishod rada ne mora se nužno podudarati s početnom skicom, stoga je bitan i proces rada koji je često popraćen radošću, nesigurnošću, znatiželjom, zajedništvom, empatijom, a sastavni su dio i procesa zvan sazrijevanje, sve pod okriljem mentorice Darije Žmak Kunić.
„Objekti inspirirani regionalnom industrijskom baštinom“ diplomski je rad u kojem se autorica bavi i istražuje riječku baštinu. Istražujući što se proizvodilo u napuštenim tvornicama izrađuje oblutke koje zajedno s kubusima sačinjenih od ogledala postavlja u instalaciju. Prostorni raspored te broj pojedinačnih elemenata koji tvore instalaciju nije konstantan već se mijenja ovisno o potrebi izlaganja.
Diplomski rad „Kiparski elementi u modi, modni elementi u kiparstvu“ bavi se odnosom skulpture s modom i njihovim dodirnim točkama. Diplomski rad je zamišljen kao istraživački proces od istraživanja teorijskog djela kiparskih elemenata koji se koriste u modnom dizajnu do istraživanja modeliranja kiparskih materijala i modnih elemenata u skulpturi. U praktičnom djelu rada autorica se bavi izradom nosivog objekta sa skulpturalnim karakterom. Kroz proces izrade autorica istražuje karakteristike različitih dostupnih materijala, modelira ih u namjeri dobivanja skulpturalnih trajnih oblika. Izrađuje objekte koji će unatoč materijalima koji nisu uobičajni za šivanje postati nosivi na ljudskom tijelu ali istovremeno mogu samostalno egzistirati kao skulpture.
„Poslušaj unutarnji glas – autoreferencijalnost i introspekcija u likovnom stvaralaštvu“ je rad kroz koji autorica tematizira procese samoopažanja i samoupoznavanja pri čemu polazi od svog autoportreta. Međutim, autoportret joj prestaje biti dovoljan dokaz za iskazivanje osobnih preokupacija, strahova i unutarnjih dvojbi, pa pitanje „Kako oblikovati osjećaj?“ se dugo zadržalo. Obzirom da je trebala naći strukturu za ono unutarnje svoj je proces zabilježila u formi dnevnika pri čemu kronološki nadodaje na ono prijašnje. Obilježje takvog načina rada je akumuliranje fragmenata pri čemu spajanjem i krpanjem dobivaju smisao tek u svojoj cjelini. Jedva primjetnim intervencijama, tradicionalnim putem na papiru, tkanini i u glini, ona pokušava nevidljivo učiniti vidljivim. Autorica se uporno vraća već ustaljenim metodama jer njima njeguje pripadnost, suosjećajnost, solidarnost ali i neustrašivost. Proces započinje istražujući sebe no cjelokupnim radom predstavljava također svoju nonu i mamu. Projekti se provode uz financijsku potporu Sveučilišta u Rijeci – Studentskog kulturnog centra.
Diplomska izložba: Erika Močibob, Lucija Granić, Gloria Arapović
Otvorenje: 9.7.2020. od 19 do 22 sata, Galerija SKC
Izložba i druženje sa autoricama: do 15.7.2020. (pon – pet od 17 do 20h)
07. srpnja 2020.
Diplomska izložba: Erika Močibob, Lucija Granić, Gloria Arapović
Otvorenje: 9.7.2020. od 19 do 22 sata, Galerija SKC
Izložba i druženje s autoricama: do 15.7.2020. (pon – pet od 17 do 20h)
Diplomska izložba Glorije Arapović, Lucije Granić i Erike Močibob predstavlja proširenu verziju izložbe nazvane „Odakle dolazimo? Što smo? Kamo idemo?“ koje su autorice sa svojim kolegama Ivonom Habijanec, Lorom Prodanović i Ivanom Botičkim predstavili prošle godine u Gradskoj galeriji Lovran i ove godine na području Kampusa.
Referenca na naziv Gauguinove slike naslikane 1897. ovdje je posuđena kako bi simbolično naznačila dilemu mladih ljudi koji tek trebaju zakoračiti na svoj umjetnički i profesionalni put. Svaka od autorica pojedinačno ogleda se u svom radu, bilo doslovno ili na nekoj većoj, duhovnoj razini. Završni ishod rada ne mora se nužno podudarati s početnom skicom, stoga je bitan i proces rada koji je često popraćen radošću, nesigurnošću, znatiželjom, zajedništvom, empatijom, a sastavni su dio i procesa zvan sazrijevanje, sve pod okriljem mentorice Darije Žmak Kunić.
Gloria Arapović
„Objekti inspirirani regionalnom industrijskom baštinom“ diplomski je rad u kojem se autorica bavi i istražuje riječku baštinu. Istražujući što se proizvodilo u napuštenim tvornicama izrađuje oblutke koje zajedno s kubusima sačinjenih od ogledala postavlja u instalaciju. Prostorni raspored te broj pojedinačnih elemenata koji tvore instalaciju nije konstantan već se mijenja ovisno o potrebi izlaganja.
Lucija Granić
Diplomski rad „Kiparski elementi u modi, modni elementi u kiparstvu“ bavi se odnosom skulpture s modom i njihovim dodirnim točkama. Diplomski rad je zamišljen kao istraživački proces od istraživanja teorijskog djela kiparskih elemenata koji se koriste u modnom dizajnu do istraživanja modeliranja kiparskih materijala i modnih elemenata u skulpturi. U praktičnom djelu rada autorica se bavi izradom nosivog objekta sa skulpturalnim karakterom. Kroz proces izrade autorica istražuje karakteristike različitih dostupnih materijala, modelira ih u namjeri dobivanja skulpturalnih trajnih oblika. Izrađuje objekte koji će unatoč materijalima koji nisu uobičajni za šivanje postati nosivi na ljudskom tijelu, ali istovremeno mogu samostalno egzistirati kao skulpture.
Erika Močibob
„Poslušaj unutarnji glas – autoreferencijalnost i introspekcija u likovnom stvaralaštvu “ je rad kroz koji autorica tematizira procese samoopažanja i samoupoznavanja pri čemu polazi od svog autoportreta. Međutim, autoportret joj prestaje biti dovoljan dokaz za iskazivanje osobnih preokupacija, strahova i unutarnjih dvojbi, pa pitanje „Kako oblikovati osjećaj?“ se dugo zadržalo. Obzirom da je trebala naći strukturu za ono unutarnje svoj je proces zabilježila u formi dnevnika pri čemu kronološki nadodaje na ono prijašnje. Obilježje takvog načina rada je akumuliranje fragmenata pri čemu spajanjem i krpanjem dobivaju smisao tek u svojoj cjelini. Jedva primjetnim intervencijama, tradicionalnim putem na papiru, tkanini i u glini, ona pokušava nevidljivo učiniti vidljivim. Autorica se uporno vraća već ustaljenim metodama jer njima njeguje pripadnost, suosjećajnost, solidarnost, ali i neustrašivost. Proces započinje istražujući sebe no cjelokupnim radom predstavljava također svoju nonu i mamu.
Projekti se provode uz financijsku potporu Sveučilišta u Rijeci – Studentskog kulturnog centra.