10. listopada 2017.
Galerija SKC, 6. – 13. 10. 2017.
Otvorenje: 6. 10. 2017. u 20:00 sati
Radno vrijeme: ponedjeljak – petak, od 17 do 20 sati
U sklopu popratnog programa retrospektivne izložbe Tomislav Gotovac: Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte (22. 9. – 26. 11. 2017, Rijeka, MMSU, razne lokacije) u petak, 6. listopada u 20 sati u Galeriji SKC (Kružna ulica 8) bit će otvorena izložba studentskih radova D-Day / Polazište: Gotovac.
Čine ju radovi devet studenata/ica Akademije primijenjenih umjetnosti iz Rijeke te rad studentice akademije u Novoj Gorici, autora koji su se odazvali pozivu MMSU-a da se nadovežu na Gotovčeve umjetničke strategije ne bi li ih se, kao mlade i nadolazeće umjetnike, usmjerilo ka korištenju eksperimentalnog izraza.
Na tragu Gotovčevog coming out performansa D-day (Pidžama + četkica za zube, 1954.) kojim je umjetnik započeo svoje performativno izvrtanje uloge intimnih i javnih prostora te ispreplitanje stvarnog i režiranog, i studenti su, u mediju po vlastitom izboru, locirali društvene standarde i očekivanja koji opterećuju slobodno kretanje tijela i izravan doživljaj stvarnosti.
Elena Apostolovski, Nera Česmički, Ivana Đerić, Samanta Grubiša, Omar Lović, Nicol Načinović, Marina Rajšić, Antun Ružolčić, Josipa Škrapić i Marko Zurak predstavit će se u medijima fotografije, instalacije u javnom i zatvorenom prostoru, skulpture, objekata i videa.
Nekoliko radova kreće od iskustva bivanja u tijelu i među tijelima, pa tako Susret Ivane Đerić afirmira nelagodu koja uparena s tihim uzbuđenjem proizlazi iz prekoračenja tuđih intimnih prostora. Pre(na)crtana Marine Rajšić bavi se nepodudarnošću idealnog i danog tijela dok se Prepreke Antuna Ružolčiča bave „izmijenjenim osjećajem sebe“ pod utjecajem prostora kojim se krećemo.
Dihotomija privatnog i javnog prostora te njima karakterističnih pravila ponašanja najviše su izraženi u instalaciji u javnom prostoru Tko viri… Elene Apostolovske te u seriji fotografija Spavači Marka Zuraka. Nadovezujući se na Gotovčevu praksu režiranja vlastitog života, Apostolovski trend režiranja filtriranih informacija o sebi i virkanja kroz tuđe živote povezuje sa suvremenom samoprezentacijom na društvenim mrežama. U seriji fotografija Spavači Marko Zurak polazi od Gotovčeva čina spavanja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu te želi podsjetiti na intimnu izloženost i ranjivost pri spavanju na javnim prostorima.
Pitanja egzistencije dotiče se Omar Lović u radu Cijena smrti, ne bi li ukazao na kontroverziju posthumnog slavljenja umjetnika koje nerijetko prati i porast cijene njegovih radova. Referirajući se na Gotovčev manifestni film Prijepodne jednog fauna, Josipa Škrapić videom i fotoinstalacijom 0/0/255 naglašava promatranje, kao čin koji leži u podlozi mnogih Gotovčevih radova a također i njezinog pristupa.
Preostala tri rada intimnije su intonacije. U Emocijama-osobno Samanta Grubiša taloži i arhivira različite osjećaje koji se javljaju tijekom dana, suprotstavljajući svoju metodu Gotovčevim ekstrovertiranim umjetničkim činovima. Nicol Načinović radom D day pokušava odgovoriti na izloženost svakodnevnoj potrošnji slika, na opsesiju predmetima i fascinaciju upitnim ikonama, dok Nera Česmički radom Hommage „režira“ i manipulira vlastiti umjetnički identitet, ostajući skriven/a pod pseudonimom.
Galerija SKC kao mjesto izložbe nije odabrana slučajno. Za vrijeme djelovanja MMC-a Palach, bila je riječko utočište Tomislava Gotovca / Antonija G. Lauera, a kao obitavalište studenata, galerija je i podsjetnik na prvu Gotovčevu izložbu u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Beogradu iz 1976. godine.
Izložba se izvodi u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka i Akademijom primijenjenih umjetnosti u Rijeci.