30. lipnja 2017.
Pogledajte na ljude i stvari s unutarnjim okom, svojom formom i željama, nikada ne zaboravljajući da je sjena koju u prolazu tvore samo prolaznost još moćnije slike koju slika stvara, koja, kao i krila nekog neraspadljivost labuda, lebde iznad svake duše koja se približava svojoj duši. Ne vjerujem da misli mogu biti samo puki ukrasi, bez da utječu na život onih koji ih priznaju i sužive. Čovjekova težnja da percipira i materijalizira svoje misli nije li već sama po sebi pretvorba koja se projicira od same sebe i u sebe.
Maurice Maeterlinck
Projekt “Fotografske misli” umjetnički je fotografski dokumentarni diplomski projekt koji je nastajao u razdoblju od 2014. do 2016. godine pod mentorstvom doc. art. Tomislava Brajnovića na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci.
Ideja za projekt rodila se na propitivanju spoznaja, misli, utjecaja film fotografije i vizualnog podražaja na stvaranje i interakciju s mislima te kakav metafizički utisak misli ostavljaju na nas. Istražiti misli i analognu/film fotografiju jednako je spoznati koliko je misaoni proces uz fotografska načela razvio čovjeka – njegov unutarnji imaginarni svijet i vanjski vizualni pogled. Kroz fotografsko dokumentiranje svakodnevnice stvarale su se fotografske misli, a kroz eksperimentiranja i fotografiranja bez zadatosti reflektirao se dojam slobodnih misli u bojama, pokretu i apstrakciji. Fotografske misli potiču na introvertno razumijevanje i nose pouku kako su misli svugdje i kako nas obilježavaju te da samo usmjerenim i kanaliziranim mislima čovjek postaje čovjekom.
Osim projekta “Fotografske misli” na izložbi će se moći i razgledati audio/vizualna instalacija pod nazivom “Akademske i Univerzalne misli“. “Akademske misli” je audio/zvučni kolaž/projekt koji je nastao na propitivanju studenata i profesora Akademije u Rijeci na poimanju, definiranju i shvaćanju misaonih ljudskih procesa i samog značenja misli. Dok su „Univerzalne misli“ bakrena instalacija koja proizlazi iz promišljanja misaonih procesa u odnosu na sunčev sustav i njegovu veličinu.
RENATA PETANI (Dada) Rođena 1989. u Zadru. Nakon završene gimnazije Vladimira Nazora upisuje studij krajobrazne arhitekture u Zagrebu 2007. Nakon stečenog prvostupnog zvanja krajobraznog arhitekta produžuje znatiželju o film fotografiji, o zvučnim i video instalacijama te upisuje dvogodišnji diplomski studij medijske umjetnosti i prakse na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2014.g. Tijekom studija proučava odnos kamera – objektiv – objekt, kamera – 35mm film – subjekt-čovjek. Svoj rad fokusira na suptilnim, ne insceniranim, intimnim kadrovima većinom osvrćući se na život, bilježenju vlastitog spoznajnog svijeta, smislu umjetnosti, odnosu društva i okoline i općenito propitivanju odnosa piksela i zrna u umjetnosti i fotografiji danas. Do danas izlagala je na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a u ožujku 2017. g stječe naziv magistra medijske umjetnosti i prakse. Mediji u kojima djeluje su: 35mm film fotografija, digitalna fotografija, video i audio instalacije te kolaž kao mix medij.
Voditeljica projekta je APURI studentica Renata Petani, a projekt se izveo uz financijsku potporu Sveučilišta u Rijeci – Studentskog kulturnog centra.